engleski jezik hrvatski jezik


Iskustva - X i Y

 

Od kada sam dobila menstruaciju sa 14 godina ona je bila oskudna i neredovita, svaka 3-4 mjeseca, znači otprilike 4 ciklusa godišnje. Nisam se previše oko toga zabrinjavala jer su to doktori pripisivali stresu, govoreći da mora proći još neko vrijeme da se sve stabilizira, da je tako uvijek na početku. Ni nakon par godina nije bilo nikakvih promjena, te mi je sa 21 godinom dijagnosticiran sindrom policističnih jajnika. Na dosta grub i netaktičan način saopćeno mi je kako ću teško ostati trudna. Bila sam u šoku neko vrijeme te je ova činjenica dosta utjecala na moje daljnje razmišljanje i poglede na život.

Sa 25 godina sam se udala i na našu veliku radost čim smo poželjeli ostala sam trudna. Nažalost izgubila sam trudnoću. To je bio veliki šok za mene i mog muža. Bili smo mladi i nesvjesni situacije u kojoj smo se našli. Napravili smo brojne pretrage koje su pokazale da je s nama sve u redu, da smo kompatibilni i tu je bio kraj te priče. Rekli su da se takve stvari događaju, kako je to prirodna selekcija, te nam poželjeli više sreće sljedeći put uz napomenu kako smo još mladi i da ima vremena. Ja sam dugo sebe okrivljavala. Držala sam sve u sebi, na van sam nastojala ostaviti dojam kako je sve u redu, da još ne želimo djecu, ignorirala sam cijelu situaciju i ponašala se kao da se to događa nekom drugom, a ne nama. Nakon 8 mjeseci opet sam ostala trudna, ali ubrzo je uslijedio novi šok, opet sam u 7-8. tjednu izgubila trudnoću. Krivila sam stres za sve, te sam odlučila promjeniti posao. Ubrzo sam i uspjela u svojoj nakani, te sam se posvetila nastavku obrazovanja i karijeri. Odlučili smo na neko vrijeme odgoditi trudnoću da se psihički i fizički oporavim. Nakon godinu dana na novom poslu na našu veliku radost opet ostajem trudna, ali opet u 7-8. tjednu gubim trudnoću. U velikom smo šoku i ja i muž. Do tada sam u životu uspjevala ostvariti sve što bih odlučila, ali na ove događaje nisam mogla utjecati i to me ubijalo. I dalje sve držim u sebi, nastojim o tome ne pričati, udaljavam se od prijatelja, zatvaram u sebe, pravim se kao da se to nekom drugom događa. U strahu sam da se nikada neću ostvariti kao majka, te me to jako opterećuje. Preko prijatelja odlazimo kod raznih doktora koji kažu kako smo još mladi, da je sve u redu, te da samo dalje pokušavamo. Polako nam nestaje snage, te odlazimo u crkvu na razgovor i duhovnu potporu. Odlazim u Tabor u Samoboru i molimo se, to nam je jedino ostalo. Ubrzo opet ostajem trudna, te čim saznajem odlazim na bolovanje. S velikim strahom i nadom proživljavam svaki dan. Na preglede idem često u pratnji supruga koji umjesto mene govori jer ja nemam snage govoriti. U grlu mi se steže, kada trebam reći povijest bolesti ne mogu govoriti i počinjem plakati. Muž je moja moralna potpora, te nam oboma daje snagu. Prolaze dani, mjeseci, sve je u redu. Zbog neredovitih ciklusa ne znaju kada mi je termin poroda te u bolnici ostajem do poroda. Oboje smo na porodu, rađam prirodnim putem našeg malog momka. Ostvarila se naša najveća želja, postali smo roditelji.

Nakon godinu i pol od prvog poroda na našu radost opet ostajem trudna. Manje sam u strahu jer mislim kako smo našli recept da sve dobro prođe, međutim opet gubim trudnoću. Nemam više snage sve to prolaziti. Ne želim da mi sin ostane jedinac, ali jednostavno je to preveliki stres. U kratkom vremenu se toliko obraduješ kad saznaš da si trudan, te planiraš svoj život i idućih par godina već vidiš pred svojim očima, a u drugom trenutku kada izgubiš trudnoću kao da svi snovi padnu u vodu.

Na granici sam da se pomirimo sa situacijom, te da zahvalimo na jednom zdravom djetetu. Tada saznajemo za FertilityCare program i odlučujemo se pokušati tu dobiti odgovor na naše probleme. Nakon par mjeseci edukacije i praćenja ciklusa NaPro liječnik ustanovljuje slabu folikularnu funkciju i propisuje mi terapiju. Uz podučavateljicu i liječnika redovno pratimo moje hormone, osjećam se zaštićeno i sigurno, te sam uvjerena kako će sve biti u redu. Već nakon drugog ciklusa terapije ostajem trudna. Hormone nastavljam kontrolirati, te sukladno liječnik prilagođava terapiju tokom trudnoće. Ubrzo se rađa naš drugi sinčić, ranije mjesec dana i carskim rezom, ali živ i zdrav.

Tu nije kraj priče. Dok dojim nemam ciklus. Kad sam prestala dojiti nisam ga ni dobila već saznajem da sam opet trudna. Na naše veliko iznenađenje, ali i sreću. U strahu sam da opet ne izgubim trudnoću, ali odmah sa spoznajom o trudnoći počinjem sa terapijom koju mi propisuje NaPro liječnik. Sad sam u 8. mjesecu trudnoće, još sam na terapiji i pod nadzorom, ali sve je u redu. Za mjesec dana nam stiže i treći sin, te se dečki jako vesele braci.

Jako sam sretna što smo otkrili FertilityCare program. Sudjelovanje u programu je utjecalo na mene da se opustim i da se osjećam zaštićeno, te nam je omogućilo da ostvarimo svoju najveću želju a to je velika obitelj.

X i Y
2013.

FertilityCare

NaPro

Iskustva parova